Ratko Božović
Neukrotiva snaga urbanog maštara
I pre nego što sam ga neposrednije upoznao, 2006. godine na
Paliću u slikarskoj koloniji, znao sam o njemu onoliko koliko je
neophodno da zna svako radoznalo biće koje prati ovdašnje
događaje u kulturi ili hroničar naše savremene kulture. Tih
prijatnih oktobarskih dana provedenih na Paliću i Subotici,
imao sam priliku da bolje upoznam slikara Aleksandra Cvetkovića.
Sreo sam, u svakom pogledu – neobičnu, neočekivanu i
harizmatičnu, a opet jednostavnu, iskrenu i spontanu ličnost.
Kao čovek razlike i velike radoznalosti, on je posebnog umetničkog
i društvenog senzibiliteta. Bilo mi je jasnije zašto je pre
dvadesetak godina našao mesto za stvaralačko osamljivanje
na svom imanju u Šumarku, u Deliblatskoj peščari. To je bio
način nalaženja središne tačke postojanja u kojoj će se u usamljivanju
udomiti njegova stvaralačka imaginacija, umetničko
sanjarenje, diskretna melanholija i mistična dubina. Svakako, u
tome je sadržan deo nastojanja da se živi slobodno, stvaralački,
pesnički i spontano, da se bude blizak sebi i svojim najboljim
ljudskim i kreativnim mogućnostima.
Osetio sam tada da u njemu pulsira agilna i neukrotiva
snaga urbanog maštara i neumornog delatnika. Shvatio sam
da je teško odrediti krug umetnikovog iskustva u osvajanju